Venecija, grad maski s crvenog tepiha

20.2.2020.

Davide Belloni

Duša Venecije su njezine maske. Napisao je to u svom vodiču o poznatom gradu karnevala poljski pisac Mieczysław Kozłowski. Veneciju sam posjetila dvadesetak puta i tek sam za vrijeme posljednjeg (ne i zadnjeg, ali prvog solo) posjeta, kada sam u tom gradu provela dvije noći, pala na njezine čari. S istog izleta vratila sam se, osim s meni dotad nepoznatim podacima o ovom dijelu Italije, o kojima ću nekom drugom prilikom, i s autohtonim suvenirom te dobrom pričom. Više detalja pronaći ćete u redovima koji slijede.  

U Veneciji sam, naime, imala prilike razgovarati s jednim od mjesnih tvoraca „holivudskih“ maski. Riječ je o Davideu Belloniju, iz Ca' Macane, jednog od najstarijih obrta za izradu tradicionalnih karnevalskih maski od kaširanog papira u Veneciji. Obiteljski biznis pokrenuli su njegovi roditelji, Mario Belloni i Antonella Masnata, inače iz Genove, otvorivši ovu radnju 1986. godine, a prije nešto više od dvadeset godina zakoračili su na holivudski crveni tepih, i to zahvaljujući filmu „Oči širom zatvorene“ Stanleyja Kubricka. To je samo jedno od filmskih ostvarenja u kojima se pojavljuju njihove maske.

Neočekivana prilika

„U trenutku kad smo izrađivali te maske nismo ni znali da su one za Kubricka. Nakon što nas je posjetila jedna producentica, za koju mislim da je bila iz Amerike, i fotografijom dokumentirala naše radove, dobili smo prvu veliku narudžbu, a zatim još jednu. Za koga radimo maske, to smo shvatili tek pošto smo dobili dokumentaciju koju smo morali potpisati i na kojoj je pisalo Kubrickovo ime. Ponosni smo na to da su nas vlastitom odlukom odabrali, nismo mi bili ti koji smo se ponudili“, istaknuo je Davide Belloni, koji je nedavno preuzeo vođenje obiteljskoga obrta.

Razgovarali smo u dućanu u ulici Calle delle Botteghe, odakle je cijela priča ovih izrađivača maski i krenula. Danas ovaj obrt ima dvanaest zaposlenika. Sjedište mu se nalazi u dijelu Venecije koji se zove Dorsoduro, nedaleko od trga Campo San Barnaba, na kojem je snimljen dio filma „Indiana Jones i posljednji križarski pohod“ i koji istoimeni most spaja s prije spomenutom ulicom. Nakon što prijeđete trg i most, dućan će biti s vaše desne strane, preko puta glavne radionice obrta Ca' Macana.

To su samo dva od ukupno četiri prostora obitelji Belloni. U nekima od njih se, među ostalim, organiziraju tečajevi izrade i ukrašavanje maski za djecu i odrasle, u okviru kojih polaznici imaju priliku naučiti kako se izrađuju venecijanske maske od kaširanog papira na tradicionalan način, ali i saznati nešto više o povijesti karnevala u Veneciji. Među stotinama maski u dućanu u uličici Calle delle Botteghe naći ćete i jedan album sa slikama iz filmova u kojima su korišteni proizvodi Ca' Macane.

Među novijima je i film „Pedeset nijansi crne“, a na popisu je i „Casanova“ Lassea Hallströma, u kojem su, pak, baš sve maske iz radionica obitelji Belloni. Maske Ca' Macane na crvenim tepisima našle su se zahvaljujući i poznatim imenima iz svijeta mode i glazbe, među kojima je modna kuća Versace, za koju su vrijedne ruke Ca' Macane izradile masku za pjevačicu i glumicu Nicki Minaj.


Bilo jednom

Lijepa su to postignuća za obrt za koji njegovi osnivači kažu da je pokrenut slučajno, iz čiste zabave. Ca' Macana je s radom započeo 1986., dvije godine nakon što su se supružnici Belloni upustili u izradu tradicionalnih venecijanskih maski. Bilo je to u vrijeme velikog povratka karnevala u Veneciju, nakon dvostoljetnog jenjavanja popularnosti maškaranja. “Godine 1797., nakon dolaska Napoleona u Veneciju, donijeta je zabrana nošenja maski, koje su se do tog trenutka stoljećima koristile više od šest mjeseci godišnje, dakle ne samo u vrijeme karnevala, što je bilo regulirano i zakonima”, ispričat će nam Davide Belloni.

Venecijanska karnevalska tradicija ponovno je rođena krajem 70-ih i početkom 80-ih, odnosno u godinama kada dolazi do oživljavanja popularne kulture u čitavoj Italiji. Dogodilo se to zahvaljujući zanimanju za komediju umijeća (commedia dell'arte) koje se tih godina proširilo među studentima i ljubiteljima ove vrste kazališta. Među njima su bili i osnivači Ca' Macane, koji su tada shvatili da je ručno izrađivanje i prodaja maski „nešto što svakako vrijedi probati“.

„Gradskoj odluci da ponovno pokrene karnevalska događanja kumovali su i razlozi ekonomske prirode, odnosno želja da lokalno gospodarstvo živne u vrijeme niske sezone“, rekao nam je naš sugovornik, u pokušaju da dočara događaje koji su doveli do pokretanja prvih obrta za izradu maski u Veneciji. Kako je kazao Davide, u venecijanskim dućanima sa suvenirima bilo je u to vrijeme samo staklenih i plastičnih predmeta, no ne i tradicionalnih venecijanskih maski, usprkos važnoj ulozi koju su one imale za stil života u staroj Veneciji.

Kupuj lokalno…

Danas je Ca' Macana među malobrojnim obrtima za izradu venecijanskih maski koji su opstali u ovom gradu. Razlog tome su (i) niske cijene plastičnih maski i onih proizvedenih industrijski. „U ovom trenutku u Veneciji naći ćete i ručno rađene maske, koje su čak lijepe, ali iz uvoza, izrađene u nekoj zemlji u kojoj radna snaga i materijal koštaju manje nego ovdje“, kaže Davide Belloni, naglašavajući besmislenost uvoza jednog suvenira koji je isključivo venecijanski proizvod, i to prevozeći ga u brodskim kontejnerima i tako „zagađujući pola svijeta“.

„S druge strane, nude se i maske koje su rađene ovdje, čija cijena nije pretjerana. I mi u našim dućanima imamo ponudu koja je prilagođena svim ukusima i džepovima. Osim toga, kupnjom naših i sličnih proizvoda doprinosi se lokalnoj ekonomiji: mi živimo ovdje, zapošljavamo osobe odavde i na taj način održavamo na životu ovaj grad, iz kojeg se sve više ljudi iseljava“, kaže Belloni. Sve su maske Ca' Macane izrađene ručno, na starinski način.

Umjesto voštanog platna koje se nekoć upotrebljavalo u iste svrhe te od kojeg se, zbog njegove krhkosti, ne uspijeva izraditi dugotrajnu masku, ovaj obrt koristi kaširani papir. Postupak izrade novog modela maske počinje izradom skulpture od gline i kalupa od gipsa. U potonji se ručno utiskuje papir koji ovaj obrt koristi te sve završava dekoracijom maske. U jednoj od radionica Ca' Macane imala sam priliku vidjeti početak nastanka maski: za vrijeme moga posjeta izrađivale su ih tri suradnice Bellonijevih, Fiorella del Ben, Irene Girotto i Veronica Plamadeala.

“Ljepota ovoga posla je u tome što nije rutinski“, kaže Davide Belloni, koji i sam sudjeluje u izradi maski. Iako je kao 19-godišnjak, nakon završene srednje škole, bio odabrao neki sasvim drugi put, i to u inozemstvu. Diplomirao je međunarodne odnose. Nikada nije ni pomislio da će se vratiti u Veneciju, iz koje je „pobjegao“, među ostalim, i zbog prevelikog broja turista. „Sada je puno gore nego tada. No, usprkos masovnom turizmu, u Veneciji je ipak kvaliteta života prilično visoka. Nema, primjerice, automobila, pa se ovdje živi gotovo kao na selu, iako se radi o jednom mjestu koje je vrlo važno i koje svi poznaju“, kaže Davide.