Koyasan, kao san. Ovako izgleda noćenje u budističkom hramu

4.9.2019.

Dobro došli u shukubo!

Termin „shukubo“ u japanskom označava budistički hram koji nudi smještaj hodočasnicima i „običnim“ posjetiteljima. Najpoznatije mjesto u Japanu s takvim hramovima je Koyasan (ili Koya-san, što znači planina (san) Koya), mjestašce ne previše udaljeno od Osake i Kyota, smješteno na oko 800 metara nadmorske visine, u gorju Kii. Riječ je o svetoj planini i središtu shingon budizma, odnosno ezoteričnog budizma koji je u Japan iz Kine „uvezao“ redovnik, pjesnik i filozof Kobo Daishi, poznat i kao Kukai. Nakon dugogodišnje potrage za mjestom koje bi bilo sjedište njegove škole, Kukai je napokon 826. godine „otkrio“ Koyasan i tu dao podignuti prvi hram. Gradić danas ima 117 hramova, a među njima je za vrijeme mog boravka, krajem svibnja 2019., bilo nešto manje od 60 shukuba.

Koja avantura!

Već je sam dolazak u Koyasan pustolovina! Krenula sam iz Kyota u nešto ranijim jutarnjim satima uvjerena da ću se putem izgubiti, prije svega zbog toga što me čekalo uskakanje na različite vlakove i snalaženje na većim željezničkim stanicama. Mislila sam da ću zakasniti čak i na noćni razgled najvećega groblja u Japanu, Okunoin. Nasreću, podcijenila sam svoje sposobnosti, ali i japansku organiziranost, točnost i red, pa i uslužnost: zaključak je na kraju i tog dana bio da je u Japanu nemoguće se izgubiti.

Nakon polusatne vožnje iz Kyota do Osake i njezine stanice Shin Osaka shinkansenom, jednim od najbržih vlakova u Japanu, čekala me kratka vožnja podzemnom do jedne druge stanice u Osaki, Nambe. Tu sam kupila dvodnevnu kartu za vlak linije Nankai Koya, koja nije dio državnih Japanskih željeznica (JR), pa vam turistička karta za JR koja se kupuje prije dolaska u Japan za Nankai Koyu ne vrijedi.

Tim sam vlakom bez ikakvih problema stigla do stanice Gokurakubashi, odakle ćete a kakvom nego ultramodernom žičarom, u besprijekorno čistoj kabini, doći do autobusne postaje u Koyasanu i autobusa koji će vas odvesti do odabranog shukuba. U svoj hram, Ekoin, koji je star oko tisuću godina, stigla sam oko podneva, što znači da mi je putovanje iz Kyota trajalo oko četiri sata.