Tog jutra, 28. prosinca 2014., na put je kretao samo onaj tko je uistinu morao. Snažna vijavica, snijeg, zametene ceste, poledica, zima… Ali mi smo morali krenuti. Imali smo karte za Dubai i jedino nas je odgoda leta mogla spriječiti da ne odemo na put. U zračnoj luci bilo je toliko hladno (-15) da smo u Dubai otišli u bundama i skafanderima. Slojevito obučeni, na letu do Dubaja skidali smo sa sebe komad po komad odjeće.
Sletjeli smo nakon pet sati ugodnog leta. Na istom Letu u biznis klasi bio je i Zdravko Mamić s dijelom nogometne momčadi Dinama koji su išli na doček Nove godine u ovu egzotičnu zemlju. U Dubaiju nas je nakon šest sati leta dočekala noć i ugodnih +20 stupnjeva.
Zimi u ljetnoj odjeći
Bili smo smješteni u apartmanima Daimonds u marini Dubai. Prvi dan našeg boravka u Dubaiju, glavnom gradu emirata Dubai koji broji oko 2,2 milijuna stanovnika, iskoristili smo za šetnju gradom. Inače, Ujedinjeni arapski emirati (UAE) imaju 7 emirata: Abu Dhabi, Ajman, Dubai, Fujairah, Ras al-Khaimah, Sharjah i Umm al-Qaiwain).
Na + 30 stupnjeva u prosincu šetali smo marinom u ljetnoj odjeći (u Dubaiju je u prosincu također zima, a ljeti se temperatura diže do + 50), impresionirani ogromnim neboderima, raznih oblika i dizajna. Činilo mi se kao da su se u ovaj grad sjatili najpoznatiji i najkreativniji arhitekti svijeta kako bi se natjecali i osmislili što neobičnije nebodere. A ima ih doista svakojakih, no svima su neki detalji isti. Obavezno podzemno parkiralište, na ulazu u bilo koju zgradu portir, u prizemlju centri za ljepotu ili masažu te prodavaonice hrane, a do zgrade otvoreni bazen i jacuzzi, te sjenica s roštiljem.
Gradskim ulicama nema šetača, tek rano ujutro kada prošeću svoje kućne ljubimce. Najviše smo vidjeli francuskih buldoga i pudlica. Iako je Dubai ogroman grad, nakon tjedan dana nije se teško sam kretati. Prometna regulacija je jako dobra, linije metroa voze do glavnih trgovačkih centara, a taksi su toliko jeftini da se zapravo najviše isplati njih koristiti.
Gradom voze samo luksuzni automobili i terenci. Neke terence nisam nikada vidjela čak ni na fotografijama. Tijekom dana na ulicama nema života, on se odvija u šoping centrima u kojima zbog ponude koju nude turistima, dan traje prekratko i uopće nema potrebe izlaziti iz njih kada jednom uđeš. Sve je klimatizirano, a za nas koji smo iz zime naglo došli u ljeto, bilo je i mrvicu prehladno.
Off road po pješčanim dinama
Program nam je bio takav da su nam dani u Dubaiju budu nezaboravni i puni adrenalina pa su se tjedan dana ispred nas nizali izleti za izletom... Safari, jahanje na devama, posjet Fontani Dubai, slikanje ispred Burj Khalifa, šopingiranje…
Prvi izlet bio je safari i vožnja pješčanim dinama Toyota Land cruseirom. Sve safari vožnje odvijaju se ovdje jako popularnim Toyotama. Ogromnom brzinom naš je šofer jurio pustinjom, „utabanim putevima“ koje zna napamet, dizajući se i spuštajući pješčanim brdima, dok smo nas sedmero koliko nas je bilo u terencu, vriskalo od uzbuđenja i adrenalina koji je činila ova avantura. Šofer se uz nas toliko opustio da je maksimalno nagazio na gas i omogućio nam da doživimo nešto što se obično ne dešava na safarijima. Terenac se ukopao u jednom brdu, nagnuo na jednu stranu i počeo tonuti u pijesak, pa smo svi počelo panično skakati iz njega. U prvi mah nije baš bilo ugodno ostati usred pustinje, ali dok smo čekali pomoć prošao nas je strah i vrijeme smo iskoristili slikajući se, i uzimajući pijesak s mjesta događaja.
Jahanje na devi
Nakon ove, slijedila je druga arapska avantura, jahanje na devi. Tko je želio mogao se bolje upoznati s devama, maziti ih i četkati. Mene je bilo strah ogromne deve, te sam je tek na brzinu pomazila prije nego li sam se popela na njena leđa. Popeti se i nije bilo tako strašno, no silazak s nje nije baš jednostavan. Kada se deva spušta na koljena moraš se dobro držati i slijediti upute osobe koja daje komande devi. Tu smo doživjeli i zalazak sunca. Nešto prekrasno, neopisivo i neponovljivo.
Navečer smo se opustiti u tradicionalnom beduinskom kampu Tazemm Al Sahara i uživali u tradicionalnom roštilju, pijuckati arapsku kavu i napitke uz ples trbušne plesačice. Tu smo imali mogućnost obući se i slikati u tradicionalnoj arapskoj odjeći, što smo i učinili, ali i pušiti shishu i oslikati ruke kanom. Kamp je bio krcat turistima, po mojoj slobodnoj procjeni, bilo ih je više od tisuću, raznih nacija.
Žene na jednoj, muškarci na drugoj strani
Zanimljivo mi je bilo što su se žene posluživale na jednoj strani kampa, a muškarci na drugoj u dugoj koloni u kojoj se strpljivo čekao red. Ne razmišljajući stala sam u muški red, ali sam diskretno bila upozorena da moram otići na drugu stranu. Oni koji su već bili posluženi predjelom morali su čekati. Naime, nitko nije smio po glavno jelo dok se nije razdijelilo predjelo. U arapskoj kuhinji dominiraju mirisi raznih začina od šafrana, cimeta, curya, kumina do zelenog papra, češnjaka i peršina i drugih meni nepoznatih začina. No bogatstvo kuhinje čine i raznobojni okusi artičoka, patliđana, džumbira, limuna, mladog luka, nara, naranči, dinje ili marelica u jelima od riže, slanutka ili heljde. Uz to naravno ide u bogati roštilj u kojem ima svega osim svinjetine.
Ono što me fasciniralo u kampu usred pustinje je wc. Dvije zasebne zgrade, jedna za muškarce, a druga za žene. Unutra dvadeset wc-a, u hodniku ogroman trosjed od bordo baršuna, veliko ogledalo s luksuznim zlatnim okvirom, tekući sapun, papirnate maramice. U njihovim wc-ima nema toaletnog papira, umjesto njih, tuševi za pranje.
Čistoća me i inače oduševila u ovom arapskom svijetu. U velikim šoping centrima kao što su Dubai mall ili Mall oft he Emirates, koje smo posjetili, čak postoji šefica wc-a, a djelatnice uređene kao stjuardese na avionima, čim izađete, uđu za vama i čiste.
Dubai mall je najveća destinacija za kupnju i zabavu na svijetu. Direktno je povezan s podzemnom željeznicom i nudi brojne atrakcije, poput zabavnog parka, fontane, kino dvorane, velikog akvarija sa staklenim zidom i klizališta. U ovom luksuznom šoping centru ne postoji svjetska marka koja tu nije zastupljena. Glamurozni izlozi i izloženi artikli bez cijena. Mogli smo samo čeznutljivo gledati što u ovom trenutku nudi Prada, što Donna Karan, Ralph Lauren, kakve su cipele i torbice u điru…
To smo zapravo mogli vidjeti na arapskim ženama, naravno, onim imućnima. A one su se lako prepoznavale. Osim fine odjeće, uglavnom kaftana od vrhunske svile, optočene zlatnim nitima i ne znam da li cirkonima ili kojim dragim kamenjem, prepoznaje ih se i po markiranim torbama i cipelama najpoznatijih svjetskih dizajnera koje si mogu priuštiti uistinu samo jako bogate žene.
Prekrasne Arapkinje
Bile imućne ili ne, Arapkinje koje smo viđali u šoping centrima ili restoranima, barem onoliko koliko su dopuštale da se vidi, jako su lijepe žene. Najviše ih je s otvorenim licem, besprijekorno našminkane, gustih obrva i punih usana. Ima i onih koje ne otkrivaju lice ni kada jedu u restoranu, do nekih čudnih žena s metalnim „brkovima“ koji, pretpostavljam sakrivaju usne.
Trgovački centar Mall of the Emirates je ogromna shopping destinacija s preko 150 međunarodnih brendova. Također sadrži brojne modne, sportske i lifestyle trgovine, kao i trgovine s pokućstvom i tehnikom, te restorane i kafiće. Mall of the Emirates je i centar razonode i zabave sa zabavnim parkom Magic Planet, multipleks kinom, kazalištem, umjetničkim centrom i svjetski poznatim zatvorenim skijalištem Ski Dubai.
Bez alkohola u restoranima
Njega smo gledali kroz staklo kafića gdje smo, nakon ručka u libanonskom restoranu, došli popiti pivo. Naime, u restoranima nema alkohola, može se popiti obična voda, sok ili čaj, što nam je teško padalo. Začinjeni roštilji i jela koja smo jeli baš su pitala pivo ili čašicu vina. Upravo zbog toga sa sobom smo ponijeli onoliko boca koliko nam je bilo dopušteno po osobi, pa smo Dubai noću gledali na terasi apartmana, uživajući u razigranoj svjetlosti ogromnih nebodera uz istarsku malvaziju. Nisam alkoholičar, ali priznajem, jedva sam čekala da nakon uzbudljivog i adrenalinom ispunjenog dana, popijemo čašu istarskog vina. To mi je i najviše falilo jer je moj ručak nezamisliv bez čaše dobrog vina.
Inače, Ski Dubai u Mall of the Emirates trgovačkom centru nudi mogućnost skijanja u zatvorenom prostoru. Ima pet skijaških spustova različite težine, visine i strmine, od kojih najduža iznosi četiristo metara. Tu je i park za snowboarding, te snježni park koji je ujedno najveći zatvoreni snježni park na svijetu i u kojem se možete družiti s pingvinima.
Pored ogromnog trgovačkog centra Dubai Mall nalazi se Fontana Dubai, duga je 275 metara i sastavljena od pet krugova. To je nešto što stvarno treba vidjeti. Ples vodoskoka, tako sam je ja nazvala. Naime, svakodnevno se od 20 sati do pola noći odvija nekoliko „predstava“ u kojima je preko šest tisuća svjetala i pedeset projektora u boji, sinkronizirano s klasičnom, suvremenom, arapskom i svjetski poznatom glazbom. Imala sam sreću da sam pogodila vrijeme kada su se vodoskoci fontane gibali i u ritmu meni omiljene pjesme „Con te partiro“ talijanskog opernog pjevača Andrea Boccelija.
Burj Khalifa, najveći toranj na svijetu
Burj Khalifa, najveći toranj na svijetu, visok je 878 metara. Ispred njega smo se ponosno slikali, ali zbog visine nije ulovljen njegov vrh. Toranj drži još neke rekorde kao najviše katova, najbrže dizalo, najviši restoran, najviši noćni klub i slično. Toranj također ima i vidikovac oko cijele zgrade pa se Dubai može vidjeti sa svih strana.
Toranj Arapa – Burj al Arab, jedan je od najskupljih i najluksuznijih hotela u svijetu. Njega smo vidjeli tek izdaleka. Nalazi se na umjetnom otoku, dizajniran je u obliku jedra i visok je 321 metar. Noću je osvijetljen na način da igra svijetla predočava vodu ili vatru.
Dubai smo razgledali uzduž i poprijeko. Istina, vožnja limuzinom u Dubaiju je odličan način za razgledavanje grada, no mi smo se ispred jedne takve limuzine samo fotografirali. Njome je stigao šeik sa svojom brojnom obitelji i dok su oni „nestali“ u jednom neboderu, pitali smo šofera smijemo li se fotografirati ispred limuzine, što je ljubazno odobrio. Inače, svi su ovdje ljubazni i susretljivi.
Jugoslavija u malom
Inače, ovdje se može snaći i netko tko ne govori svjetske jezike, jer u Dubaiju ima na stotine žitelja bivše Jugoslavije, najviše Makedonaca i Srba, a ima i Bosanaca i Hrvata. I naše društvo u novogodišnjoj noći, koju smo proslavili na jednoj jahti, bilo je nacionalno šaroliko. Iz Marine Dubai je istovremeno, točno u 21 sat, zadnjeg dana u godini zaplovilo možda stotinjak jahti i točno u tri iza ponoći jedna za drugom vraćale su se u luku. S jahte smo promatrali prekrasan vatromet, koji je, saznali smo kasnije proglašen četvrtim najljepšim vatrometom na svijetu.
Bili smo i u Global villageu, selu u kojoj svoju promociju ima 70 zemalja svijeta. Iz Europe smo prošetali Španjolskom, Italijom i Njemačkom, a u kućici Turske i Pakistana uživali u cjenkanju pri kupovini. Osjetili smo i život na plažama Dubaja, te posjetili selo u cvijeću Dubai Miracle Garden.
Čitava auto cesta pod reflektorima
Naravno, posjetili smo i sto kilometara udaljen Abu Dhabi. Naš cilj u Abu Dhabiju bila je džamija šeika Zajeda, najveća u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i osma po veličini u svijetu. Ime je dobila po šeiku Zajedu bin Sultanu Al Nahjanu, osnivaču i prvom predsjedniku UAE, koji je u njoj pokopan. Džamija može primiti 40.000 vjernika, dok ih njezina glavna dvorana može primiti do 9.000. Dvije susjedne dvorane za molitvu, od kojih svaka može primiti do 1.500 vjernika, isključivo su namijenjene ženama.
Džamija ima četiri minareta, u četiri kuta džamije, koji se uzdižu do visine od oko 115 metara. Njezinih 57 kupola su ukrašene mramorom, a dvorište je popločano cvjetnim mramornim uzorcima i ima površinu od oko 17.000 metara četvornih. U džamiju se mora ići prikladno obučen, pokrivenog tijela, a žene na glavama moraju imati maramu. Ono što također ne smijete ispred džamije je biti zagrljen s partnerom čak ni za brzinsku fotografiju. Koji dođu neinformirani, pa se žele tako fotografirati, odmah budu udaljeni iz cijelog okruga džamije.
Za razliku od Dubaija, turističkog grada na obali Perzijskog zaljeva koji slovi kao grad za turiste iz vrhova svjetske elite, Abu Dhabi je više industrijski grad i ne izgleda tako moćno i impresivno. No ono što me, osim naravno džamije, impresioniralo je autoput koji spaja ova dva velegrada - ograđen je ogradom ili zelenilom, a javna rasvjeta proteže se svih 100 kilometara kolika je i udaljenost među njima. U zadnjih nekoliko godina turizam u Dubaiju, gradu nebodera, sve više raste. (Tekst i foto: Eleonora Vlačić)
