Evo, za promjenu, jednog kratkog teksta, gotovo pa haiku u usporedbi s ostalim radovima s mojim potpisom koje možete naći ovdje. Riječ je o malo izmijenjenoj verziji redaka nastalih prije više od pet godina za potrebe jedne izložbe suvenira s putovanja, na kojoj sam se ja predstavila svojim CinnaMonkom, odnosno, kako mi ju je prodavačica pred samu kupnju predstavila, korom cimeta.
Draga mi je to uspomena iz Vijetnama. Kandidat za moju zbirku suvenira s putovanja CinnaMonk je postao u prosincu 2017., negdje pri kraju moga obilaska kompleksa budističkih hramova koji se nalazi ne tako daleko od Hanoja i koji je poznat kao Huong pagoda. U turističke svrhe isto se mjesto promovira i pod engleskim imenom „Perfume Pagoda“, a posjet posjetiteljima i hodočasnicima donosi, kažu u Vijetnamu, dobro zdravlje, blagostanje, dobru sreću i zadovoljstvo.
Do „mirisne pagode“, koja, kao što ste već zaključili, miriše malo i po cimetu, dolazi se nakon dvosatnog putovanja cestom iz Hanoja i jednosatne (!) vožnje majušnim čamcem na vesla rijekom Yen. Ne, nisam ja veslala. Za tu prilično napornu i zahtjevnu aktivnost zadužene jesu žene, ali ne putnice namjernice, već stanovnice okolnih sela. U istom nas je čamcu bilo osmero, a među nama i jedan budistički redovnik sa Šri Lanke, otoka koji sam bila posjetila oko dvije godine prije i koji je poznat i po cimetu. I to pravom cimetu, Cinnamomum verum, ne po kasiji, Cinnamomum cassia, vrsti kojoj pripada moj CinnaMonk. Istom redovniku i dugujem englesku kovanicu za svoj suvenir – CinnaMonk: „cinnamon“ (cimet) i „monk“ (redovnik).
Pamtit ću njegovu zen smirenost (ipak smo plovili Yenom) i svoju uznemirenost (zbog mogućnosti ostajanja bez potrebnog mi fotografskog aparata, mobitela i memorijskih kartica s fotografijama s istog puta oko mog svijeta) u trenutku kad se čamac, u povratku, zamalo prevrnuo nakon što se veslačici iznenada „samouništio“ suncobran, a dragi suputnik sa Šri Lanke, usprkos ranijem upozorenju vodiča da u čamcu ne radimo nagle pokrete zbog mogućnosti pada cijele „posade“ u vodu, pohitao da joj pomogne u sprječavanju potonuća suncobrana… Bit će da nas je od prevrtanja spasila samo dobra sreća koju se „dobiva“ posjetom Huong pagodi. Bio je to samo jedan od uzbudljivijih trenutaka koje sam doživjela prilikom tog boravka u Vijetnamu, ali i u danima prije i poslije posjeta istoj zemlji, u njezinom susjedstvu, odnosno u Tajlandu i Laosu.
Što se Vijetnama tiče, CinnaMonk će me tako i dalje podsjećati na improvizirani minijaturni mostić od bambusa koji sam par dana prije za vrijeme organiziranoga hodanja u prirodi, u nešto ekstremnijim uvjetima, prešla hodajući postrance. Bilo je to na sjeveru Vijetnama, 20-ak kilometara od granice s Kinom, točnije u Sapi.
Dobar je to podsjetnik i na preskakanje (!!!) ne tako uskog jarka s vodom koji se istom prigodom našao na putu prema željenom odredištu. I ovim putem zahvaljujem gospođi iz naroda Hmong na ohrabrivanju i pruženoj ruci, čega nije nedostajalo ni kad je preko istog kanala skakala i gošća porijeklom iz Nizozemske. Ali vjerujem da ste o letećim Holandezima već slušali i čitali. A sad znate i leteću Istrijanku. „Sve je to potvrda da si živa“, priopćio mi je s osmijehom, u odgovoru na moj komentar o neočekivanim, te naposljetku ipak uspješno savladanim, preprekama na putu do cilja, moj mudri vodič Hung, čije ime, potvrdio je on, prevedeno s vijetnamskog, znači „heroj“. „Da, takva su potvrda i putovanja“, uzvratih… (Napisala i snimila: Tanja Škopac)
