Još kao mladom darkeru, Berlin mi je bio pojam za alternativu. U ono vrijeme umjetnici su odlazili u taj grad stvarati, a i velika većina alternativnih bendova je svirala ili snimala albume u Berlinu. I David Bowie je album Heroes, po meni jedan od njegovih najboljih albuma, snimio upravo u Berlinu.
Berlinski zid
Berlin je u devedesetima postao centar tehno glazbe s tada već kultnim festivalom May day, a inspirirao je i U2, koji su u gradu snimili album Achtung baby. Svi znate za Istočni i Zapadni Berlin koje je razdvajao Berlinski zid, koji je bio dugačak 160 km, a srušen je 1989. godine. Godinu dana poslije ujedinila se Njemačka. Nakon trideset godina kolega iz redakcije i ja napokon smo imali prilike posjetiti taj grad.
Ali najprije par slova o samoj Njemačkoj. Mi se kod nas žalimo na radove ljeti, a po cijelom autoputu u Austriji i Njemačkoj radovi su svakih nekoliko kilometara. Kolone su velike i svi kulturno čekaju, dok kod nas ti isti ljudi (gastarbajteri) negoduju i obično govore da toga kod njih u Njemačkoj nema.
Na zastojima smo strpljivo čekali i uživali u krajoliku Njemačke. Stvarno je onako lijepa i zelena, baš opuštajuća. Nijemci su otkrili vrijednost vjetroelektrana: ima ih duž cijele zemlje.
Inače, do Berlina će vam, autom iz Istre, trebati nekih malo više od dvanaest sati. Ulaskom u Berlin odmah vidite da je to stvarno velegrad s gotovo četiri milijuna stanovnika i jedan od najvećih gradova u Europskoj uniji.
Iz povijesti znamo da je istočni Berlin bio zaostao i zatvoren dok je zapadni bio bogatiji. Odgovor na to nalazite li se u istočnom ili zapadnom Berlinu dat će vam danas samo taksisti, jer razlike više nema. Nakon ujedinjenja Njemačka je puno uložila u taj istočni dio.
Nakon rušenja Berlinskog zida danas je kao turistička atrakcija ostalo nešto malo zida i Checkpoint Charlie. Charlie je bio najpoznatiji granični prijelaz između istočnog i zapadnog Berlina. Na tom kontrolnom punktu bilo je i nekoliko bjegova koji su nažalost završili pogibijom. Nakon ujedinjenja je srušen i ponovno postavljen 2000. godine te je jedna od glavnih atrakcija u Berlinu. I dan danas na tom mjestu stražare američki vojnici kao u doba Hladnog rata, a fotografiranje se naplaćuje. Kolega fotograf se stoga morao dosta odmaknuti da nije u vidokrugu vojnika i stražara, zoomirao na aparatu pa smo se na brzinu poslikali da imamo uspomenu s ovoga najpoznatijeg graničnog prijelaza u Njemačkoj.
The wall panorama
U blizini Charlieja nalazi se The wall panorama. To morate posjetiti. Ulaznica je bila 10 eura, ali nismo požalili jer je doživljaj bio predivan. Umjetnik Yadegar Asisi (inače rođen u Beču) želio je prikazati život istočnog i zapadnog Berlina u osamdesetim godinama. S nekoliko tisuća fotografija napravljen je prikaz od 360 stupnjeva i kada ga gledate imate osjećaj kao da se nalazite u tom vremenu. S jedne strane zida nalazi se Trabant (popularni istočnonjemački automobil) dok je na drugoj strani parkiran Golf, što zorno prikazuje kakav je bio život u dva različita Berlina.
Berlin je velik grad, ali fascinantno je to da uz sav taj promet i bezbroj vozila vi ne čujete nikakvo trubljenje ili živciranje (kao što je u Italiji ili na Balkanu), ovdje svi normalno i disciplinirano voze i to me stvarno oduševilo. Inače, dok smo večerali u jednom restoranu uz cestu se dogodila mala prometna nesreća. Njihovim policajcima je trebalo više od tri sata da naprave uviđaj i osposobe promet. Kod nas bi se to riješilo daleko brže.
Što se tiče gastro ponude, ja osobno nikad nisam bio u nekom Hard Rock Caffeu pa sam kolegi predložio da ga posjetimo u Berlinu. Hard Rock je baš cool. Ima stvarno puno glazbenih memorabilija, a meni je bila najbolja gitara bendova The Cure i Rammstein. Iako ima stvarno jako lijepih stvari, pa čak i gitara izgrađena od Berlinskog zida, razočaralo me da nemaju ništa od Davida Bowieja i Iggyja Popa, koji su uvijek taj Berlin isticali u svojim intervjuima kao mjesto njihove najveće inspiracije.
Najbolji kebab ispred Brandenburških vrata
Što se hrane tiče, Hard Rock ima dobru hranu s roštilja. No pivo im je očajno. Istina je da u cijelom Berlinu nisam uspio popiti neku dobru njemačku pivu. Ima puno kraft piva, čiji ljubitelj nisam, te raznih za moj ukus previše gorkih. Sam Hard Rock caffe nalazi se u Kurfürstendamm aveniji, odnosno u Ku'dammu - to je njihova najpoznatija ulica, koja je jako široka i prepuna trgovina svih svjetskih brandova.
U Berlinu morate obavezno posjetiti i Brandenburška vrata. Smještena su na Pariškom trgu i jedina su preostala od vrata izgrađenih kao ulaz u Berlin. Vrata su inače simbol grada, a poslužila su i kao nadahnuće za jedan od danas najprodavanijih suvenira, uz naravno neizostavni Trabant, kojega imate u bezbroj verzija. Tu možete i pojesti najbolji kebab u Berlinu. Samo potražite Doner kebab i nećete pogriješiti. Iako je Njemačka primila bezbroj izbjeglica, na ulicama Berlina nisam vidio previše orijentalnog stila, ali prošli smo kroz jedan dio Berlina gdje su svi natpisi na turskom...
Muzej DDR-a
Berlin je ipak ogroman i u dva dana koliko sam ja proveo ondje, ne stignete sve niti vidjeti. Još bih preporučio da obavezno pogledate Muzej DDR-a, koji se nalazi uz rijeku Spree. U muzeju može osjetiti i doživjeti život u DDR-u pa se, osim Trabanta, tu nalaze replike soba, odjeća i nekadašnji izgledi trgovina i proizvoda Istočne Njemačke. Sam muzej je zbog svoje interaktivnosti bio već dvaput nominiran za nagradu European Museum of the Year.
Berlin je lijep i zanimljiv, iako bi mi se, da sam ga devedesetih posjetio, možda i više sviđao, ali svejedno je visoko na mojoj ljestvici gradova koje morate vidjeti. (Tekst: Dean Ćakić, foto i video: Roberto Matković)
